Blagoslov obitelji se nastavlja 7. siječnja.U  planu su ulice Podčelina i Popa glagoljaša.

Blagoslov obitelji za 8. siječnja je planiran za ulice Starčevićeva, Poljičkih knezova, Bosančica i put Galije.

Pročitajte više

Planirani blagoslov obitelji za dan 5.1. se odgađa zbog vremenskih uvjeta.

Pročitajte više

OBAVIJESTI

• Sveta misa na svetkovinu Tri kralja (Vodokršće) je u 9 i u 11 sati. Nakon misa bit će blagoslov vode i soli.
• Od srijede, 7. 1., svete mise su u popodnevnom terminu u 18 sati.
• Sljedeće nedjelje skauti će biti nakon svete mise u 11 sati.
• Nakon svetih misa, danas i sutra, kao i ostalih dana, mogu se javiti svi koji nisu bili kod kuće za vrijeme blagoslova obitelji. Molimo da dođu nakon mise u sakristiju.
• Sljedeće nedjelje poslijepodne, od 14 do 17 sati, pohodit ću obitelji koje su se prijavile.
• Sutra, prema rasporedu, nastavljamo s blagoslovom obitelji.

Pročitajte više

Obavijesti 1. nedjelja došašća 2025

• Petak 5.12., subota 6.12. i nedjelja 7.12. trodnevnica povodom proslave 30. obljetnice osnutka naše župe – mise koje predvode gosti svećenici navečer u 18:00h. Bez obzira na mise trodnevnice, imat ćemo i mise zornice u petak i subotu u 6.00.

• Klanjanje za mlade u utorak 2.12. u 20:30. Tema je Došašće

• Srijeda, 3. 12. 2025. – Sv. Franjo Ksaverski, prezbiter, spomendan

• Subota, 6. 12. 2025. – Sv. Nikola, biskup, spomendan

• Iduće nedjelje dolazi sveti Nikola na misu u 11 sati. Bit će darivanje djece.

• Nedjeljom nakon mise u 11:00 imamo sastanak za skaute.

• 14.12. idemo sa skautima na Kozjak i Putalj. Više informacija sljedeću nedjelju.

---

Ponedjeljak 1.12. započinjemo sa misama zornicama u 6 sati ujutro. Mogućnost za sakrament ispovijedi. Mise zornice će biti cijelo kroz vrijeme Došašća, nećemo ih prekidati. Donesi odluku.

• 8.12. nakon misa zornica započinjemo sa upisom svetih misa za sljedeću godinu.

• U noći sa subote 6.12. na nedjelju 7.12. organizirano je cjelonoćno klanjanje. Možete se zapisati za 1 sat dežurstva.

• Molio bih vas da donesete kolače, slatko i slano, jer ćemo 8.12. imati zajedničko druženje nakon svete mise popodne ispred Crkve, ili u župnoj dvorani – ovisi o vremenu.

Pročitajte više

Ove godine obilježavamo 30 godina od utemeljenja naše župe na svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca. Svečanu misu će predvoditi naš nadbiskup mons. Zdenko Križić.

Za tu obljetnicu pripremamo se trodnevnicom koju predvode bivši župnik don Ante Vranković te don Mirko Šakić i don Ivan Marić, svećenici rodom iz naše župe.

Nakon svečane mise na sam blagdan bit će organizirano druženje sa zakuskom.

 

Pročitajte više

Uz Isusa na Kalvariju

 

UVOD

 

Ispričaj nama, vojniče rimski, 

čujemo da si prisutan bio, 

kada su onog židovskog vođu 

pribili na križ, jer on se htio 

prozvati kraljem i Božjim Sinom. 

Ispričaj kako taj je svršio. 

 

A rimski vojnik lijeno se diže,

tražeći da ga puno se moli. 

Jer zna da svatko želi čut priču

i da je glavni, a on to voli.

Satnik mu reče: Vojniče, dođi!

Stani u srijedu, pričat izvoli.

 

Otkad su došli glasi o Kristu 

i ja sam njega vidjeti htio, 

a da naš susret ovakav bit će 

o tome nikad nisam ni snio. 

Naime ja sam, kad on je propet, 

jedan u pratnji vojničkoj bio. 

 

I.

 

Dok je u snenom ležao dvoru, 

Poncije Pilat začuje buku. 

Bijesan se skoči sudnici svojoj, 

vidjeti koga Židovi vuku. 

Spazi glavare. Čovjeka vode 

mučena teško, svezanih ruku. 

 

Isusa Krista pljuvaše mnoštvo 

i na sve strane guraše njega. 

Ponciju reknu: Raspni ga, raspni! 

Pa nek’ nam vlada s križa, sa brijega! 

Odvrati Pilat: Neka vam bude! 

Al’ znajte, perem ruke od svega. 

 

Odredi Pilat drugove moje 

i mene pratit čovjeka toga. 

Proroka što je učio ljubav, 

nazva se Kraljem i Sinom Boga 

pa zbog tog gine na križu sramno, 

ostavljen sasvim od svakog svoga.

 

II.

 

Da ljudska zloba ne pozna kraja 

i da su mržnje beskrajne staze, 

shvatih kad dadnu da sam križ nosi, 

da ga još više ponize, zgaze. 

I gledah kako židovski vođe 

na svaki pokret budno mu paze. 

 

Trojica mi smo donijeli drvo 

preteškog križa i njemu dali, 

a on križ primi, pogleda na nas, 

nekako čudno, k’o da nas žali. 

I pogled taj nas toliko smuti, 

što bismo sobom – mi nismo znali. 

 

Te blage oči zbuniše mene, 

bijaše neke vatre u njima, 

a još me više pogodi ona 

čudna mu radost s kojom križ prima. 

Pomislih da je stvarno Sin Božji. 

Možda u tome istine ima. 

 

III.

 

I pošli mi smo. Hodao on je, 

noseći svoj križ, na čelu kolone. 

A mi vojnici od njega bičem, 

mačem i psovkom tjerasmo one 

što su ga htjeli i sada tući. 

Odjednom Isus pod križem klone. 

 

Ruganje, psovka, Židova vika, 

presta kad Isus pade pod zide, 

al’ za tren opet: Udri ga, udri! 

Neka se diže! Nek’ naprijed ide!

Vikahu bijesno, jače i jače, 

želeći da ga propeta vide. 

 

I dok su drugi držali narod, 

koji je htio Isusu prići, 

k njemu se sageh, prihvatih drvo, 

da bi se lakše mogao dići, 

bojeć se hoće l’ izdržat moći, 

hoće li i živ do vrha stići. 

 

IV.

 

Isus se diže. Kolona tiho, 

na put ka smrti, opet je pošla. 

Micala sporo već se je dugo 

i gradske zide tek bila prošla, 

kada je neka žalosna žena 

Kristu u susret plačući došla. 

 

Do nogu tada Isusu pade, 

a on je diže, tiho joj veli:

Ne plači, majko! Znaš da ovako 

treba da bude. To Otac želi. 

Po teškoj muci spašavam ljude 

koji Ga nisu slušati htjeli.

 

Kasnije vidjeh kako za svima 

polako ide i sina prati. 

I nije klela, shvatih da tiho 

za sve se moli, u sebi pati. 

Posta mi draga ta divna žena, 

žalosna, tiha, Kristova mati. 

 

V.

 

Isus je teško išao putem 

i smrt mu život započe krasti. 

Kada to vidjeh usplamtjeh gnjevom. 

Probih se tad do židovskih vlasti, 

i viknuh na njih: ‘Dosta je igre! 

Mrtav pod križem Isus će pasti.’ 

 

Na putu nisu dali da umre, 

smrt je na križu zabava bolja. 

Prisile zato Šimuna nekog, 

umoran što se vraćaše s polja, 

pomoći Kristu težak križ mora 

nositi, premda, nije ga volja. 

 

Ljudini ovoj bilo bi drvo 

Kristovog križa nositi šala 

da cijelog dana radio nije 

i da mu snaga sva nije pala. 

Iako slaba to pomoć bila 

Isus mu reče: Šimune, hvala!

 

VI.

 

Isus je bio istučen, krvav, 

išao putem jedva od rana. 

Psuje ga bijesno židovski narod, 

napada, tuče sa sviju strana. 

Isti taj narod ˝hosana˝ što je 

pjevao njemu pred nešto dana. 

 

Bijaše ružan od krvi, znoja 

i kosa Kristu na oči pala, 

kad neka žena potrča naglo 

iz bijesnog mnoštva, pred njega stala 

i čistim rupcem Isusu ona 

krvavo lice obrisat dala. 

 

Vojnik je zgrabi, gurne je grubo, 

na nju se svali Židova vika, 

al’ žena nije slušala narod. 

Gledaše spomen Kristova lika 

jer je na platnu, od znoja, krvi, 

ostala divna njegova slika.

 

VII.

 

Pošto je narod češće i češće 

udarce Kristu davao i sad, 

pošalje satnik dvojicu sa mnom 

narod pun bijesa čuvati nazad. 

Isus je sada išao mirno. 

Spriječen je bio svaki na nj napad. 

 

Svjetinom šutnja zavlada kratko, 

pa jača vika, kao i prije. 

Isus je pao drugi put. Opet. 

Nositi više mogao nije. 

Ja se okrenuh, bijah kod žena, 

i vidjeh kako vojnik ga bije. 

 

Htio sam Kristu pružiti pomoć, 

al’ satnik bičem udari mene.

Odlazi! Pusti neka ga tuku! 

Vrati se natrag i čuvaj žene!

A drugi dotle digoše Krista. 

Noseći drvo, ponovno krene.

 

VIII.

 

Čuvao red sam negdje pri kraju, 

kada je narod i opet stao. 

Pogledah naprijed. Pomislih da je 

Isus pod križem još jednom pao. 

Okrenut svijetu namjerno stade. 

Što bit će sada? Tko bi to znao.

 

Međ onim što se rugaše Kristu, 

pobožne žene neke su bile. 

Otkako drvo na sebe uze 

za njim su išle i suze lile. 

Isus se njima obrati, reče:

Plačite sebe i svoje mile!

 

A to još više razdraži narod 

i bijes im namah postade ljući. 

Isus se zatim okrene k brdu, 

izranjen poče teško se vući. 

Misleći da ću pomoći Kristu, 

zbunjene žene otjerah kući.

 

IX.

 

I opet pade. Samo se sruši. 

Izmučen osta ležat na stijeni. 

Kada to vidjeh požalih njega 

i riječ se sama otela meni: 

‘Pokaži da si bolji od sviju! 

Diži se, Kriste, i naprijed kreni!’

 

Ležao Krist je pod križem dugo, 

kao da više ustati neće. 

Grubo vojnici digoše njega 

i vidjeh opet polako kreće, 

a moje srce, samo od sebe, 

zaigra tiho od čudne sreće.

 

Noseći svoj križ napokon dođe 

na mjesto gdje će on propet biti. 

Bijaše miran, a ja se nadah 

– možda će ipak čudo se zbiti. 

I suze što su potekle meni 

pustio ja sam, ne htjedoh kriti. 

 

X.

 

Želeći Krista izrugat više, 

k’o kralju sinoć halju mu dali, 

a sad su evo, u svojoj zloći, 

do gola njega svlačiti stali. 

Zar su što gore smisliti mogli? 

Zar su što gore od toga znali? 

 

Neki vojnici haljine počnu 

njegove dijelit, svakomu dio. 

Meni se zgadi taj naum odmah, 

igrati nisam tu igru htio, 

već stadoh dalje, negdje po strani 

i slikom tom sam potresen bio. 

 

Tek zbunjen ja sam gledao prizor, 

glasne vojnike, Krista gdje stoji. 

Pitah se: Zašto uvrede trpi? 

Odakle snaga? I razlog koji? 

Osjetih kako od čudnog straha 

udovi svi se potresu moji. 

 

XI.

 

Ugledam onda još gore stvari 

– po Kristu, križu krvnici tuku. 

Bilo mi teško gledati ovo, 

u sebi ćutjeh njegovu muku. 

Krvnici dok su spremali alat, 

cijedila krv se iz nogu, ruku. 

 

A onda drvo digoše križa 

niz koje krvi potoci toče. 

Patnika molba Nebu se vinu 

kad smrtna borba najteža poče:

Ne znaju oni što meni čine. 

Zato te molim – oprosti, Oče.

 

Teško mi nešto probode srce 

kada se riječ ta po kraju proli. 

Mislio nisam da ću gdje naći 

da netko, kad mu nanose boli, 

oprašta rado krivcima kaznu 

i još se za njih svom bogu moli.

 

XII.

 

Stajati zašto ja moram ovdje? 

– reče mi sudrug – Čuvati ludu!?

Priđoh mu bliže i tiho šapnuh: 

‘Bit će još svašta, jer po mom sudu, 

svršit se ovo neće tek tako.’ 

Ja sam se čvrsto nadao čudu. 

 

I nasta tama po cijeloj zemlji. 

K’o usred noći bivalo to je. 

Zemlja se poče odjednom tresti, 

hramski se zastor razdri na dvoje 

i krik se Kristu na križu ote:

Dajem duh, Oče, u ruke tvoje!

 

Vidjevši ovo zbunjena masa 

u bijeg ka gradu naglo se dala. 

Pod mrtvim sinom sada je sama 

žalosna mati plačući stala. 

Posljednja kaplja krvi i vode 

s rane na boku tiho je pala.

 

XIII.

 

Isus je davno već bio umro 

i noć na zemlju spuštat se stade, 

Ponciju kada otiđu neki 

moliti da im on tijelo dade. 

Dopusti Pilat, a mi smo opet 

pazili budno što oni rade. 

 

Kad mrtva Krista sa križa dignu, 

žalosnoj majci stave u krilo. 

I teška bol je probola srce 

držeći mrtvo tijelo joj milo. 

Koliko samo patiti mora? 

Koliko samo teško joj bilo? 

 

Taj čudni prizor i mene ganu 

dok gledah kako ta žena pati. 

U svome krilu, zadnji put danas, 

tijelo je sina držala mati. 

Čudih se kako izdržat može. 

Odakle snaga, da mi je znati.

 

XIV.

 

Jedan je od njih kupio platno. 

Kristovo tijelo u njega povi. 

Zatim ga uzmu u vrt sa strane, 

polože njega tu u grob novi. 

A neke žene gledahu stalno 

Isusa gdje su stavili ovi. 

 

Sredili dok su, odmakne vrijeme 

i blizu zora bila je došla.

Krist je u grobu ležao mrtav. 

Skupina tužna niz brijeg je pošla. 

A ja se pitah zar je ta priča 

ovako čudno i brzo prošla. 

 

Ponovim cijeli današnji prizor. 

Ja sam se opet sjećao svega. 

I stalno gledah Kristovu muku. 

U svojoj misli vidjeh tek njega. 

I ja ne mogoh pobjeći njemu 

dok sam se tiho spuštao s brijega.

 

ZAKLJUČAK

 

I rimski vojnik zašuti načas, 

a ista šutnja i dalje osta.

Al’ ovo što sam rekao vama, 

nastavak ima. Još nije dosta.

To vojnik reče i časak stane,

a pažnja svima još veća posta.

 

Kada smo jednom imali vježbu 

svi mi vojnici, dolje pri vodi, 

mačem mi jedan pogodi oko 

i teška bolest meni se rodi. 

Od tada slijep sam na jedno oko. 

Pet ljeta već je da to se zgodi.

 

Išao sam sam negdje po polju 

tri dana nakon Kristove muke, 

kad spazih neka bjelina čudna 

dolazi k meni, naglo, bez buke. 

To Krist je bio. Imao rane 

i probodene noge i ruke. 

 

Reče mi Isus: Vojniče, ti si 

u mojoj muci pomoć mi dao. 

Žalio mene mučena teško, 

pomoći htio kada sam pao, 

činio da mi bol bude manja, 

kako si smio i što si znao. 

 

Stoga ćeš opet gledati moći. 

Za tvoju ljubav nagrada to je. 

Progledaj! Reče i pruži ruku, 

ranjeno dirnu njom oko moje. 

I ja progledah i vidjeh dobro. 

Spoznati mogoh stvari i boje. 

 

Tad Isus meni iz vida nesta, 

a moje ruke za njim sad lete. 

Vjerujem čvrsto da Isus Bog je 

i da je živo on Božje dijete. 

K’o svjedočanstvo na svome oku 

još ćutim dodir ruke mu svete.

 

Nikola Kuzmičić

 

Pročitajte više

Evo nas u Božićnoj osmini.

Žurim pozdraviti prijatelje i dobročinitelje, a ima ih puno po čitavom svijetu, koji se mole za mene i pomažu mi u mom misionarskom djelovanju. Slijedeće godine bit će točno polovica  mog života u Ruandi i polovica u Hrvatskoj – 39 godina! Zahvaljujem Bogu za dugi život i za sve što sam mogao uz pomoć mnogih prijatelja učiniti kao misionar u Ruandi.

Ne znam po koji puta moram zahvaliti vama – ne vodim evidenciju, ali vi znadete da je to puno godina. Prije i poslije strašnog rata u Ruandi dobivao sam pomoć svake godine na raznim mjestima gdje su mi moji poglavari dali misiju. Bilo je to prije rata u dvije velike misije (župe) Kicukiro i Musha. Poslije rata u Rango (Butare) – gdje nije bilo lako – onda u Domu siročadi u Gatengi (Kigali), zatim na jezeru Muhazi u zanatskoj školi „Don Bosco Muhazi“ i sada u Kimihururi (Kigali) u gradnji Marijina svetišta.

Koliko tisuća krštenja malih i velikih, koliko vjenčanja, koliko pomirenja s dobrim Ocem nebeskim u sakramentu svete ispovijedi, koliko posjeta bolesnika – to samo dragi Bog znade…

Ali da sam još živ i da mogu još nastaviti misionariti – moram zahvaliti vašim molitvama i darovima.

S radošću želim vas reći da smo, zahvaljujući vašoj pomoći mogli školovati na tisuće siromašne djece i mladih – koji bi bez naše pomoći i škole –bili osuđeni ostati na brežuljcima uz koju kozu bez ikakve nade za dostojan ljudski život.

Uz pomoć domaćih časnih sestara „Prijateljice siromaha“, s kojima surađujem od 1992, mogli smo nahraniti mnogo gladnih, obući golih i ozdraviti bolesnih.

Koliko vreća riže za naše velike blagdane – jadnim zatvorenicima!

U ime svih njih, i u svoje ime, želim svima reći iskreno Hvala sa željom da vam bude

Sretan Božić i Blagoslovljena 2020!

Zahvalni don Danko LITRIĆ

Pročitajte više

Badnjak: 6:00h zornica

21:00h – Bdijenje (pjeva dječji                                       zbor)

24:00h – Svečana Polnoćka

Božić: 9:00h – jutarnja sveta misa

11:ooh – svečana župna misa

Sv. Stjepan: 9:00h

Sv. Ivan: 9:00h

Mladenci: 9:00h

 

SVETKOVINA SVETE OBITELJI: 9:00h, 11:00h i 18:00h

Ponedjeljak 30.12. misa je u 9:00h

Stara Godina : misa zahvalnica u 18:00h

Marija Bogorodica: sveta misa u 11:00h

Ostali dani u božićnom vremenu svete mise su u 8:00h

Pročitajte više

Pročitajte više

Dragi župljani,

ovu subotu u našoj župnoj zajednici održava se humanitarna božićna tombola.

Sav prikupljeni prihod ide za obitelji slabijeg imovinskog stanja.

Dođite i kroz zabavu pomozite potrebitima, očekuju Vas vrijedne nagrade.

 

Ovim putem zahvaljujemo organizatorima i svim župljanima koji su svojim doprinosom omogućili vrijedne nagrade, kao i Vama dragi župljani koji će te se odazvati.

 

U duhu Božića i zajedništva očekujemo dobru zabavu.

 

Pročitajte više

Mise zornice svaki dan osim nedjelje u 6:00h.

“Došašće nam govori kako Gospodin dolazi radi nas i našega spasenja, a to znači kako bi nas oslobodio od grijeha, povratio nam svoje prijateljstvo, prosvijetlio nam um svojom svjetlošću i zapalio nam srce svojom ljubavlju.” (sv. Ivan Pavao II.)

Pročitajte više

 

SVETKOVINA VELIKE GOSPE

 Srijeda,  14. 08: 

18.30 – Krunica za obraćenje grešnika

19.00 –  Pjevana Večernja uoči svetkovine

19.30 – SVETA MISA 

Nakon mise crkva će biti otvorena cijelu noć za osobnu molitvu.

 

SVETKOVINA, 15. 08: 

8.00     JUTARNJA   SVETA MISA

10.30   PROCESIJA  I SVEČANA SV. MISA  

20.00  VEČERNJA    SVETA MISA

Pročitajte više