Svetkovina Presvetog Srca Isusova

Petak, 3. lipnja 2016.
PRESVETO SRCE ISUSOVO
Sveta misa: 18.30 h

Čitanja

Srce Isusovo, pomirište grijeha naših

Srce je Isusovo izvor života, jer se po njemu izvodi pobjeda nad smrću. Izvor je svetosti, jer se u njemu pobjeđuje grijeh koji je protivnik svetosti u ljudskom srcu. Isus, koji na dan uskrsnuća kroz zatvorena vrata ulazi u dvoranu posljednje večere, veli apostolima: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se” (Iv 20,23). I tako govoreći pokaže im ruke i bok, na kojima su vidljivi znakovi razapinjanja. Pokazuje bok, mjesto Srca koje je bilo probodeno stotnikovim kopljem.

Tako su, dakle, apostoli pozvani da se vrate Srcu, koje je pomirna žrtva za grijehe svijeta. S njima smo i mi pozvani. Moć praštanja grijeha, moć pobjede nad zlom što se smjestilo u ljudsko srce, nalazi se u muci i u smrti Krista Otkupitelja.

Kristova muka i njegova smrt uzele su u posjed cijelo njegovo tijelo. Bile su izvršene preko njegovih rana koje je on zadobio za vrijeme muke. No ipak su se iznad svega dogodile u njegovu Srcu, jer je Srce smrtno patilo kad se gasilo cijelo njegovo tijelo. Srce se trošilo prema ritmu trpljenja svih rana.

U tom lišavanju Srca gorjela je ljubav. Živi plamen ljubavi uništio je Srce Isusovo na križu. Ta ljubav Srca bila ona moć koja žrtvom donosi pomirenje za grijehe. Ta je moć nadvladala – i uvijek nadvladava – svako zlo sadržano u grijehu, svako udaljavanje od Boga, svaku pobunu ljudske slobodne volje, svaku zloporabu stvorene slobode, koja se protivi Bogu i njegovoj svetosti. Ljubav koja je uništila Srce Isusovo – ljubav koja je prouzročila smrt Srca – bila je nepobjediva snaga. S pomoću ljubavi božanskoga Srca smrt je pobijedila grijeh, postala je izvor života i svetosti.

Sam Krist do dna poznaje to otkupiteljsko otajstvo svojeg Srca. O tom nam neposredno svjedoči. Kad veli apostolima: Primite Duha Svetoga za oproštenje grijeha, svjedoči za to Srce koje je pomirna žrtva za grijehe svijeta.

Sveti Ivan Pavao II

Meditacije sv. Ivana Pavla II. o Litanijama Srca Isusova