Sredinom studenog od 14.-21. grupa naših župljana hodočastila je u Svetu Zemlju pod duhovnim vodstvom našeg župnika don Ante Vrankovića i mladog don Ivana Marića. Tijekom tih sedam dana su kroz gust dnevni raspored ne samo pobliže upoznali mjesta, koja poznajemo i razmatramo u misnim čitanjima i otajstvima krunice, već i uistinu doživjeli i proživjeli zemlju i narod iz kojeg je potekao naš Spasitelj. 
Tijekom boravka misa se slavila svaki dan na drugom mjestu te su naši župljani imali priliku na autentičnim mjestima slaviti Isusovo rođenje, primjerice u Betlehemu u jednoj od pastirskih špilja, ili pak Njegovo uskrsnuće u Bazilici Sv. groba. Teško je izdvojiti mjesto koje nije ostavilo poseban pečat na nekoga. No, krenuvši od Nazareta, Marijinog vrela, kuće sv. Josipa, u kojoj je odrastao Isus, Ain Karema, gdje se rodio Ivan Krstitelj, Betlehema i Pastirskog polja s pričom o Boazu i Ruti ili pak Kane Galilejske, koju će većina hodočasnika sigurno zapamtiti jer su upravo na tom mjestu obnovili svoje bračne zavjete, jedno mjesto se ipak posebno izdvaja, a to je Bazilika Uskrsnuća. U nju se sabire čitav svijet i svi žele biti u blizini konačnog smisla. Dva sata čekanja, okruženi ljudima i jezicima sa svih strana, našim hodočasnicima su prošla u molitvi, pjesmi i sabiranju vlastitih misli. A onda trenutak kad uđete u uski prostor, kleknete i dodirnete vječnost te sve oko vas stane i ujedno dobije smisao jer je na tom mjestu Isus pobijedio smrt. Kalvarija se nalazi u istoj Bazilici na povišenom podu s oltarom, koji je podignut na samoj toj stijeni te je svaki hodočasnik može dotaknuti. I tako Isusova patnja, oprost, smrt i Uskrsnuće, a time i naše spasenje na jednom mjestu zatvaraju krug i šalju svakom hodočasniku snažnu poruku o vlastitom životu, u kojem moramo prihvatiti svoj križ da bi mogli i uskrsnuti.
Ovo hodočašće uistinu nije bilo tek puko razgledavanje kojekakvih znamenitosti već istinska duhovna obnova te hod Njegovim stopama tijelom i duhom. Biti na mjestu Njegovog krštenja ili pak hodati obalom Genezaretskog jezera, odakle je pozvao prve učenike i postavio Petra za prvog papu, jesti ribu koju je i On pripremao svojim učenicima nakon što je uskrsnuo, u trenu postane dio spoznaje da je otići u Svetu Zemlju uistinu milost i blagoslov.
Svi hodočasnici se slažu u jednom, a to je da bi bilo lijepo doći opet jer se tu duhovno osjećate kao kod kuće i povratak domovima u Strožanac zapravo nije bio put kući već odlazak od kuće u Svetoj Zemlji.
Piše: Kornelija Selak Pavić
Foto: Zvonimir Terze
