Obavijesti

5. Korizmena nedjelja-Zašto trebamo vršiti volju Božju?

Admin_01

Zašto trebamo vršiti volju Božju? Da budemo sretni

A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«

Danas nam Bog govori o smislu našeg postojanja na ovoj zemlji. Naš jedini smisao ovozemaljskog života i postojanja je vršiti volju Božju i ništa drugo, jer kako kaže tko je bude vršio bit će počašćen. Zašto nam je posebno bitno vršiti Božju volju i živjeti u skladu s njom? Da se da odgovor na ovo pitanje bolje je reći što se događa ako je ne vršimo. Naime, onda smo prepušteni sami sebi, svojim slabostima i posljedicama koje one nose i tad naš križ postane pretežak. Koliko li smo samo puta čuli da Bog nikad ne daje preteške križeve, nego taman onoliko teške kolike ih mi možemo podnijeti. I to je istina, ali samo ako vršimo Božju volju, jer je onda taj križ od Boga. U suprotnom mi svojim postupcima sami sebe nerijetko opteretimo preteškim križevima.
Ne činimo mi Bogu uslugu, niti je njemu važno da vršimo njegovu volju, naprotiv, Bog nama time čini uslugu jer točno zna što nama treba i što nas čini sretnima. Volja Božja neće uvijek biti bezbolna, ali u konačnici je to najsavršeniji put ka smislenom i ispunjemom životu.
Zašto je ovo bitno? Kažu ljudi da im je u životu najbitnije da imaju svoj mir, duševni mir, da mogu mirno spavati. I većina će ovo potvrditi. I zašto onda toliko nesreća, tjeskoba, grijeha, nepravdi? Jer se ne vrši Božja volja, nego svoja, ljudska, sebična. Koliko nam se puta nakon čina grijeha javlja osjećaj krivnje i nakon toga naknadna pamet, pa se utječemo Bogu da nam se vrati vrijeme, jer bi se tada drugačije ponijeli. A taj osjećaj krivnje je najveći neprijatelj čovjekova mira, što za posljedicu ima narušavanje čovjekova duševnog zdravlja, pa čak u nekim situacijama i tjelesnog.
I zato je bitno osluškivati što nam Bog želi poručiti i kada saznamo što je to, djelovati u skladu s time. Samo ćemo tada biti istinski sretni i ispunjeni. Ne smijemo se prepasti kad nam Bog govori, jer što god dolazi od njega, dobro je. Moramo tada biti hrabri, jer ćemo naići na osudu društva, okoline pa čak i najbližih. Ovo je jako bitno jer ćemo tada i samo tada imati onaj mir koji kažu ljudi da im je najbitniji u njihovim životima, mir koji daje Bog.
Samo vršeći Božju volju naš križ ne može nikada postati pretežak, ma koliko god patili, kolike god nas nesreće snašle ili nepravde doživjeli.

 

Pročitajte više

4. KORIZMENA NEDJELJA – Kako biti spašen?

Admin_01

U 4. korizmenoj nedjelji Gospodin stavlja pred Crkvu jedno veliko pitanje, ali istovremeno nam daje i odgovor. Govori nam o pitanju vjere i nevjere, o pitanu vjere i djela. U današnjem se vremenu kao i u ondašnjem pojavljuje problem nevjere kako kaže prvo čitanje: „U one dane: Svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru sljedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu.“ Ili u današnje vrijeme, koliko smo puta čuli da neko ne ide u crkvu, ali je dobar čovjek.

Ovakvo razmišljanje je postalo najveći neprijatelj današnjeg vjernika i današnje crkve. Zašto?

Pa sveti Pavao nam u drugom čitanju kaže: „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao“. Dakle, vjerom smo spašeni, a ne djelima. Što znači, uzalud sva dobrota čovjeku, ako nema vjere, jer ćemo svi, ma koliko dobri bili na kraju umrijeti. Nitko neće izbjeći smrt, ali samo će oni koji budu vjerovali biti spašeni. Vidimo da dobrota sama po sebi nije dovoljna. Jer da je dovoljna i da se čovjek svojim snagama može spasiti ne bi slao svoga sina da umre za nas kako kaže evanđelje: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega“. Ovdje dobivamo i odgovor što će se dogoditi ako ne budemo imali vjere, odgovor koji mnogi ljudi ne žele prihvatiti. Naime, slijedi osuda, to jest propast za takve.
Tako da za ukidanje odnosa s Bogom, ne odlazaka na misu ili ispovijedi nema opravdanja, ma koliku god traumu imali, nepravdu proživjeli, tragediju doživjeli ili bili ljuti na Boga, jer bez Njega nema spasa.
Zašto onda činiti dobra djela ako se spašavamo po vjeri, a ne po djelima? Zato što je vjera bez dijela mrtva vjera. Što to znači? To znači da su djela dokaz nečije vjere. Naša nam dijela pokazuju kolika nam je vjera, odnosno nevjera. Kao što je čovjek bez vjere, a s djelima samo dobar čovjek, tako je čovjek s vjerom, a bez dijela običan nevjernik. Da, dobro ste pročitali, običan nevjernik. Zašto? Zato što je najveći dokaz nečije nevjere ne privući druge ljude vjeri svojim životom i primjerom.
I zaključno, djela govore kakva nam je vjera, a po vjeri se spašavamo.

 

Pročitajte više

„Koji su plodovi tvoje vjere?“

Admin_01

3. KORIZMENA NEDJELJA –  „Koji su plodovi tvoje vjere?“

 

Slikovni rezultat za isus u hramu prevrce„Nije smisao samo čuvati se grijeha i živjeti život da ne činimo zlo, jer nas se na posljednjem sudu neće pitati koje zlo nismo učinili, nego koja smo dobra činili. Pitat će nas se koliko smo donosili Boga, koliko smo svjedočili Boga.“

U trećoj korizmenoj nedjelji Bog nam govori da ispitamo smisao naše vjere, plodove naše vjere. Plodovi vjere događaju se našim srcima, i u srcima onih kojima im ih mi donesemo. Pa što je onda smisao naše vjere, našeg vjerničkog života i naše vjerničke prakse da nam Isus ne bi kao i Židovima iz evanđelja isprevrtao sve s našeg stola što mu donesemo u ime vjere, u ime Božje i onoga što smo napravili u našem životu? Smisao naše vjere je da sve što činimo, činimo u ime Boga, da rastemo i kako Isus reče da postanemo hram Božji i da druge ljude dovedemo do toga. Ako Bog ne dopire do nas, nećemo se spasiti, naša vjera će biti površna, fasadna, lažna. I sami ćemo na takav način formalno drugima prinositi našu vjeru. Upravo se to se dešavalo starim Židovima i zato ima je Isus s razlogom: „rasu novac i stolove isprevrta“, jer su bili površni.
Na koji još način izbjeći takav sud? Pa u prvom čitanju čujemo kako nam Bog daje zapovijedi po kojima trebamo živjeti, Deset Božjih zapovijedi. One su tu da nas čuvaju od egoizma, sebičnosti, strasti, zla… Zašto? Zato da prazninu koju inače ispunjavaju ovi grijesi i slabosti, ispuni Bog. Nije smisao samo čuvati se grijeha i živjeti život da ne činimo zlo, jer nas se na posljednjem sudu neće pitati koje zlo nismo učinili, nego koja smo dobra činili. Pitat će nas se koliko smo donosili Boga, koliko smo svjedočili Boga. Zato nam služe božje zapovijedi, da zlo koje nam je Bog rekao da ne činimo, zamijenimo čineći dobro.
Danas nas Bog baš upozorava na egocentrizam i formalnost kojim mi ljudi često živimo naše živote. I ove su slabosti utoliko opasnije ako je čovjeku više dano, ako ima više darova i u mogućnosti je više pomoći u crkvi. „Jao onima kojima je dano da dobro misle o Bogu, a ako te darove koriste služeći drugim idolima kao što su novac i materijalno“, kažu sveci, jer je njihova odgovornost velika, veća od drugih kojima nije dano da spoznaju Boga. Kaže danski filozof i teolog Soren Kierkegaard: “Ali mi smo kršćani grupa spletkaroša i varalica. Pravimo se kako nismo u stanju razumjeti Sveti Pismo, jer jako dobro znamo kako onoga trena kada shvatimo Sveto Pismo, onda smo obavezni djelovati sukladno s njim“. I zaista, mi se kršćani znamo praviti blesavi i biti selektivni u našem služenju Bogu, određujući sami što je grijeh, a što ne i pri tome smo nekad u suprotnosti onome što kaže Sveto Pismo.
I zato nam Isus ima puno pravo isprevrtati sve darove sa stola koje mu u konačnici donesemo ako živimo isprazno i formalno. I zaključno, da bismo izbjegli sudbinu koja je zadesila farizeje, moramo osim poštivanja zakona, Boga staviti u centar svega i sve što činimo činiti iz ljubavi prema njemu.

Pročitajte više

Pastirski pohod nadbiskupa Marina Barišića

Admin_01

Jučer, na prvi petak u svom pastirskom pohodu našu župnu zajednicu posjetio je nadbiskup Marin Barišić. Tom prigodom blagoslovljene su postaje križnog puta kojeg su naslikale ruke naše župljanke Ivane Bilić Antičević. Molitvom križnog puta i svetom misom koju je predvodio sam nadbiskup uveličan je ovaj događaj. Nakon mise u prostorijama crkve nastavili smo druženje s nadbiskupom koji je strpljivo slušao i odgovarao na mnoga postavljena pitanja. Pozvao je nas vjernike da i ovo korizmeno vrijeme iskoristimo za novi početak, za promjenu rekavši: “Napravite reviziju i inventuru ovoga društva..”

Nadbiskup je posjetio Jerka Jurasa i njegovu obitelj. Jerko je dugo godina nepokretan i teško govori, ali njegova obitelj je stalno uz njega. Nadbiskup im je čestitao na vjeri i ustrajnosti. Nadbiskupa je pozdravila “ekipa” u domu Vita koja slavi treću životnu dob. Nismo, rekoše, više tjelesno mladi ali se nalazimo u istom brodu Crkve i vjere. Vi ste također obitelj, vi ste biblioteka iskustva koju dobri Bog beskrajno cijeni, poručio je nadbiskup, blagoslovio ih i obećao povezanost u molitvi.

Hvala nadbiskupu na dolasku, poticajnim riječima i obećanoj molitvi.

Hvala Ivani Bilić Antičević na predivnim slikama koje ne samo da krase zidove naše crkve nego su i poticaj na jedan dublji i veći nivo razmišljanja, molitve o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću.

 

FOTO GALERIJA

Pročitajte više

BLAGOSLOV KRIŽNOG PUTA

Admin_01

Križni put naslikala je naša župljanka Ivana Bilić Antičević

Dragi župljani, u petak u 18:00h našu župnu zajednicu u svom pastoralnom pohodu posjetiti će nadbiskup Marin Barišić.
Tom prigodom biti će blagoslov KRIŽNOG PUTA i sveta misa koju predvodi mons. Marin Barišić.

Pročitajte više

Biblijske večeri u Korizmi

Admin_01

Sinoptička evanđelja (po Mateju, Marku i Luki)

Tema ovogodišnjih biblijskih večeri bit će evanđelja po Mateju, Marku i Luki koja se nazivaju sinoptička evanđelja, budući da ova tri evanđelista pokazuju mnoge podudarnosti u prikazivanju i opisivanju pojedinih događaja, razlikujući se u tome od Ivanova evanđelja. 
Proučavanjem odabranih odlomaka iz pojedinih evanđelja, a osobito čitanja u Vazmenoj noći,
Božja riječ moći će se potpunije shvatiti i primijeniti u svakodnevnom životu.

Ponedjeljak, 26. veljače 2018.

Tema: Uvod i Evanđelje po Mateju

Ponedjeljak, 5. ožujka 2018.

Tema: Evanđelje po Marku

Ponedjeljak, 12. ožujka 2018.

Tema: Evanđelje po Luki

Ponedjeljak, 19. ožujka 2018.

Tema: Liturgijska čitanja Vazmenoga bdijenja  

 

Svakog ponedjeljka u 20:00h.

Pročitajte više

Preobraženje Gospodinovo – (Mk 9, 2-10)

Admin_01

 U drugoj korizmenoj nedjelji razmatrat ćemo kako se Isus preobrazio na gori pred učenicima. Dok su bili na gori: „ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom“. Ovaj susret Isusa s Mojsijem i Ilijom dokaz je Isusova božanstva. Naime, u židovskoj tradiciji da bi nešto bilo vjerodostojno bila su potrebna dva svjedoka. Ovdje vidimo da u Isusovu „korist“ svjedoče Mojsije i Ilija, prvi predstavnik zakona, a drugi predstavnik svih proroka. Stoga možemo zaključiti da je Isus doista ispunjenje zakona kojeg su naviještali proroci.
Nadalje iz Petrove reakcije možemo vidjeti čovjeka koji silno želi vjerovati, ali se boji kako vidimo iz redova: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.“ Iako je živio u Isusovo vrijeme, hodao uz njega, svjedočio svima njegovim čudima i dalje osjećao strah i kasnije kako znamo i zatajio ga. Što nam ovo govori? Da čak čovjek poput Petra osjeća sumnju, strah i nesigurnost, kako ne bi onda i svi mi ostali koji imamo samo Isusovu ostavštinu. Međutim tada se dešava nešto neočekivano, samo Bog iz oblaka progovara: „Ovo je sin moj ljubljeni! Slušajte ga!“. Zvuči li vam ovo poznato? Koliko nam se puta dogodilo u životu da smo preplašeni, nesigurni ili da smo jednostavno daleko od Boga, a tada milosrdni Otac djeluje, naravno ne izravno kao u Petrovom slučaju i vraća nas k sebi.

Zbunjenost apostola se očituje i kroz sljedeće redove: „Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«“. Ova nam zadnja rečenica govori da Boga uvijek moramo slušati, bez obzira na to što smo nekad nesigurni i teško nam je povjerovati u Njega i u ono što nam govori.

Pročitajte više