4. KORIZMENA NEDJELJA – Kako biti spašen?

U 4. korizmenoj nedjelji Gospodin stavlja pred Crkvu jedno veliko pitanje, ali istovremeno nam daje i odgovor. Govori nam o pitanju vjere i nevjere, o pitanu vjere i djela. U današnjem se vremenu kao i u ondašnjem pojavljuje problem nevjere kako kaže prvo čitanje: „U one dane: Svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru sljedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu.“ Ili u današnje vrijeme, koliko smo puta čuli da neko ne ide u crkvu, ali je dobar čovjek.

Ovakvo razmišljanje je postalo najveći neprijatelj današnjeg vjernika i današnje crkve. Zašto?

Pa sveti Pavao nam u drugom čitanju kaže: „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao“. Dakle, vjerom smo spašeni, a ne djelima. Što znači, uzalud sva dobrota čovjeku, ako nema vjere, jer ćemo svi, ma koliko dobri bili na kraju umrijeti. Nitko neće izbjeći smrt, ali samo će oni koji budu vjerovali biti spašeni. Vidimo da dobrota sama po sebi nije dovoljna. Jer da je dovoljna i da se čovjek svojim snagama može spasiti ne bi slao svoga sina da umre za nas kako kaže evanđelje: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega“. Ovdje dobivamo i odgovor što će se dogoditi ako ne budemo imali vjere, odgovor koji mnogi ljudi ne žele prihvatiti. Naime, slijedi osuda, to jest propast za takve.
Tako da za ukidanje odnosa s Bogom, ne odlazaka na misu ili ispovijedi nema opravdanja, ma koliku god traumu imali, nepravdu proživjeli, tragediju doživjeli ili bili ljuti na Boga, jer bez Njega nema spasa.
Zašto onda činiti dobra djela ako se spašavamo po vjeri, a ne po djelima? Zato što je vjera bez dijela mrtva vjera. Što to znači? To znači da su djela dokaz nečije vjere. Naša nam dijela pokazuju kolika nam je vjera, odnosno nevjera. Kao što je čovjek bez vjere, a s djelima samo dobar čovjek, tako je čovjek s vjerom, a bez dijela običan nevjernik. Da, dobro ste pročitali, običan nevjernik. Zašto? Zato što je najveći dokaz nečije nevjere ne privući druge ljude vjeri svojim životom i primjerom.
I zaključno, djela govore kakva nam je vjera, a po vjeri se spašavamo.