Rođendanska slavlja okupljaju ljude. Marijino rođenje okuplja Crkvu koja ga i liturgijski slavi, jer njeno rođenje najavljuje nešto daleko veće – Isusovo rođenje na Božić.
Bulom Ineffabilis papa Pijo IX. definirao je godine 1854. dogmu Bezgrješnog začeća:
„Izjavljujemo, objavljujemo i potvrđujemo da je nauk koji drži da je Blažena Djevica Marija u prvom času svoga začeća bila osobitom Božjom milošću i povlasticom, zbog predviđanja zasluga Krista Isusa Spasitelja ljudskog roda, od svake ljage istočnoga grijeha sačuvana netaknuta, od Boga objavljen i da ga stoga svi vjernici moraju čvrsto i trajno vjerovati“.
Predaja i prije konačne definicije dogme slavi onu u koju se Božja milost izlila u trenutku njezina začeća. Crkva slavi Marijin rođendan; rođenje one koju je obasjala Božja naklonost, izabravši je kao suradnicu i suotkupiteljicu u povijesti spasenja. Njezin cjelokupni život, promatran od začeća pa do konca njezina života, usmjeren je isključivo prema ispunjenju jedne zadaće, da naime bude majkom Gospodinovom; jer ona inače nije ništa; jer ona inače nema nikakvu drugu zadaću; jer se čitavim svojim bićem, svom svojom snagom i u svim prilikama svoga života posvetila ovom jedinom određenju; radi toga je bila svagda i svuda djevica, uvijek i svuda radi svog božanskog bogomaterinstva. Ono je bilo posebna milost njezina života.
Značenje njenog pristanka, izrečenog DA u poslušnoj vjeri, daje joj prvenstvo i blaženstvo među ljudima. Marija je od Boga izabrana. Već u njenom rodoslovlju vidi se navještaj pravog zvjezdanog sjaja. Ona je od kraljevskog roda, od sjemena Abrahamova i od slavnog roda Davidova. Marija je ona, jedna i jedina, koja dolazi od Božje strane obećana starozavjetnim ocima u više navrata, označena tajnovitim čudesima i pretkazana proročkim iskazima. Marija je „žena jaka“ koju je tražio Salomon kad je govorio: Tko će naći ženu jaku? Ona je grm koji gori, a ne izgara; nova Eva; žena odjevena suncem.
O Mariji govore vjekovi, pišu sveci. Možda su najljepše riječi o Majci Božjoj izišle iz pera svetoga Bernarda iz Clairvaux-a. On na poseban način časti Mariju pišući o njoj, istovremeno smatrajući nedostojnima sve jezike – i ljudske i anđeoske – i njihove govore o njoj. Govoriti o neizrecivom otajstvu, čini se neprikladno – govori svetac, jer:
„Svi je časte, svi je slave, i kako treba primaju. Iako se trse o njoj govoriti, ipak, što god se uzmoglo reći o neizrecivom, manje je dopadno, manje se sviđa i manje je prihvatljivo. Kako ne bi bilo neprikladno – što god o neshvatljivoj slavi – ljudska pamet može shvatiti?“
Izvor: vjeraidjela.com
Zdravo, rajska Kraljice,
Gospo zemnih strana,
Zdravo, zvijezdo Danice,
Djevo odabrana!
Zdravo, puna milosti,
Puna svjetla divna,
Rođendan tvoj slavimo,
Gospo milostivna!
Oduvijek te odabra
Bog za majku Sinu,
Po kom stvori ovaj svijet
I neba visinu.
Višnji na te Zaručnik
Izli milje svako,
Tužni prijestup Adamov
Nije te se tako.
Rođendan tvoj slaveći
Majko Crkve divna,
Trojstvu svetom pjevamo
U sve vijeke vijeka. Amen.
(Časoslov)