U nedjelju, 2.7., na popodnevnoj svetoj misi imali smo poseban posjet. Na poziv našeg župnika u goste nam je došao don Danko Litrić, misionar u Ruandi.
U svojoj propovijedi je ukratko posvjedočio svoj svećenički život, koji provodi u misiji u afričkoj zemlji Ruandi. Poput Majke Terezije i Oca Ante Gabrića, s zamisli da u Ruandi ostane pet godina kako je u početku planirao, njegov misijski rad i poslanje traje i dan danas. Na don Antino pitanje gdje se osjeća kao doma odgovara: „ Tamo gdje sam potrebit, gdje je moje poslanje, u Ruandi“ s osmijehom će ovaj salezijanac. Svoj život je dao za potrebite, kako sam kaže tri puta je bio izložen smrti, ali ne boji se. Pričao je o siromašnima,bolesnima, projektima, ustanovama, crkvama koje je sagradio uz pomoć dobrih ljudi diljem svijeta pa i lijepe naše. Došao je na radni godišnji odmor obilazeći hrvatske župe. S željom da u nama potakne ono što bi svi trebali imati, to je empatija za potrebite. Poziva sve nas prvenstveno na molitvu koju ističe kao najvažniju a i dobrovoljan prilog ukoliko smo u mogućnosti dati.
Na kraju svete mise kratko se zadržao s našim mladima. Mladi oduševljeni jer ispred njih stoji netko za koga mogu sa sigurnošću reći da je puno učinio postavljali su mu niz pitanja na koja on odgovara sa strpljivošću.
Don Danko Litrić, svećenik salezijanac, misionar je u srednjoafričkoj državi Ruandi od 1981. godine. Rođen je 21. srpnja 1942. godine u Žeževici kod Omiša u Splitskoj nadbiskupiji. U Rijeci 16. kolovoza 1959. godine polaže redovničke zavjete i ulazi u Salezijansku zajednicu. U Hrvatskoj djeluje kao župnik na više salezijanskih župa, a posebno je poznat propovijedanjem pučkih misija. Don Danko odlazi u misije, u Ruandu 1981. godine. Uključuje se u salezijanski misijski projekt „Projekt Afrika”.
Ruanda mu postaje drugom domovinom. Djelujući kao misionar, vrši različite dužnosti. Kao ravnatelj i župnik župe Kicukiro u glavnom ruandskom gradu Kigali sagradio je, velikim dijelom uz pomoć dobrotvora iz Hrvatske, crkvu Marije Pomoćnice (1988.). 1990. godine imenovan je župnikom župe Musha, udaljenoj 37 km od Kigalija. U župi Musha, sagradio je dvije velike crkve, jednu posvećenu Mariji Pomoćnici kršćana, a drugu Kristu Kralju. Rat i genocid u Ruandi, u travnju 1994. godine prekinuli su don Danka na vrhuncu njegova pastoralnog i misionarskog djelovanja na toj velikoj župi koja ima 85.000 stanovnika. U danima općega kaosa i neviđenoga stradanja ruandskoga naroda, don Danko donosi hrabru odluku. Odlučuje ostati sa svojim župijanima.
Razularene i pobješnjele mase ubo¬jica u jednom su danu (13. travnja 1994. godine) pobile sve one koji su se tjedan dana skrivali u župnoj crkvi. Život don Danku bio je pošteđen, ali je bio prisiljen gledati stravično ubijanje mačetama svojih župljana.
Nakon jednogodišnjeg oporavka vraća se ponovno u svoju Ruandu, u jesen 1995. godine. Od tada djeluje pastoralno na jugu Ruande u župi Rango – Butare. Ponovno susreće mnogobrojne siromašne mladiće i djevojke, ratnu siročad i brojne udovice koji su ostali bez ikoga i ičega. U župi Rango osniva salezijanski omladinski centar i školu „Don Bosko” – Rango, gdje mladi mogu učiti brojne zanate.
Godinama, don Danko ima odgovorne službe u salezijanskoj provinciji „Afrika Velikih Jezera” koja se prostire u tri države (Burundi, Ruanda, Uganda). Od ustanovljenja provincije (2006.) sve do danas, još uvijek vrši službu provincijalnog ekonoma. Ravnatelj je provincijalnoga ureda za razvoj i različiteprojekte u provinciji, član je provincijalnoga vijeća. U velikom don Dankovu srcu snažno je prisutna briga za salezijanski podmladak u ove tri zemlje. Don Danko se očinski brije za mlade domaće salezijance.
Zahvaljujući darovima dobrotvora iz Hrvatske i pomoći Misijske središnjice u Zagrebu, izgradio je kuću časnim sestrama, „Prijateljice siromaha”. Sestre upravljaju školom i omladinskim centrom „Don Bosco Muhazi”. Sestre svjedočanskim životom pružaju mladima ljudskiji i kršćanskiji odgoj.
Don Danko rado piše o misionarskome djelovanju, o svojim doživljajima i iskustvima, dopisnik je brojnim vjerskim časopisima i novinama što su tiskane u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Do sada je napisao pet knjiga:
1. Pisma iz Afrike
2. Krik iz Ruande
3. Borbe jed¬nog misionara
4. Vapaj siročadi iz Ruande
5. Bitka se nastavlja
Hvala Vam don Danko što ste odvojili svoje vrijeme i posjetili baš nas i našu župnu zajednicu. Vrijedilo je poslušati Vaše riječi, jer u nama ste zaista probudili svijest da smo i svi mi pozvani po krštenju i potvrdi na misiju i djelovanje u našoj svakodnevici.
*Ukoliko netko od vas ima želju dati svoj prilog to može učiniti kroz ovih par dana, prilog možete ostaviti kod don Ante koji će ga proslijediti don Danku.
