U ponedjeljak 19.10. mi, hodočasnici župe Gospe u Siti, i hodočasnici s Pojišana krenuli smo put Poljske na sedmodnevno hodočašće. Prva stanica bila je Mariazell-poznato hodočasničko i zimsko središte, gdje smo slavili svetu misu. Drugi dan smo proveli u razgledavanju Beča. Panoramskim smo razgledom vidjeli operu, parlament, gradsku vijećnicu, dok smo prekrasnu katedralu sv. Sjepana i posjetili. Popodne smo krenuli put Czestochowe, točnije svetišta Jasne Gore koja se nalazi na brdu unutar grada. Predmet štovanja je crna slika Marije koja se nalazi u crkvi Rođenja Marijina unutar pavlinskog samostana koja je 1906. proglašena bazilikom. Tu smo slavili svetu misu i imali smo priliku razgledavati relikvije i darove što su ih poljski plemići, državnici i pape darovali Gospi u zahvalu za njen zagovor. Sljedeći dan smo posjetili koncentracijski logor Auschwitz što je bilo jako potresno i emotivno za sve hodočasnike.
Sljedeća destinacije bila je rodno mjesto svetog pape Ivana Pavla II. – Wadowice. Tu smo slavili svetu misu i posjetili rodnu kuću koja je pretvorena u jedan predivan muzej koji je svima dao poseban pečat ovom putovanju. Kroz muzej nas je vodila jedna časna sestra koja nam je detaljno opisivala papin život i prisjetila nas na njegovu dobrotu i svetost. Sljedeći dan smo proveli u Krakowu. Razgledali smo franjevačku crkvu, Stari Grad i Trg. Misu smo slavili u crkvi Naše Gospe. Posebno vrijeme je bilo provedeno u kapeli Božanskog Milosrđa – svete s.Faustine Kowalske. U popodnevnim satima smo bili duboko pod zemljom – u rudniku soli Wieliczka u kojoj se nalazi i veličanstvena podzemna katedrala od soli. Slijedila je večera u hotelu te noćenje. Sljedeći dan smo slavili sv.misu u kapeli Božanskog Milosrđa. Slijedila je duža vožnja do Budimpešte. Zadnji dan smo razgledavali kraljevsku palaču na Budimskoj strani, crkvu BDM-Matjazevu crkvu,katedralu sv.Stjepana i Trg Heroja. Slobodno vrijeme smo proveli u središtu grada (u Pesti). I tu je polako završavalo naše hodočašće.
Teško je izdvojiti što me najviše dojmilo jer je svaki dan bio za sebe poseban i duhovan. Sva svetišta su ostavila trag u našim srcima i na kraju puta svi smo zaključili da će biti teško vratiti se rutini života, ali uz ispunjenu dušu punu dojmova to će biti puno lakše.
(Gloria Ugrin)