3. KORIZMENA NEDJELJA – „Koji su plodovi tvoje vjere?“
„Nije smisao samo čuvati se grijeha i živjeti život da ne činimo zlo, jer nas se na posljednjem sudu neće pitati koje zlo nismo učinili, nego koja smo dobra činili. Pitat će nas se koliko smo donosili Boga, koliko smo svjedočili Boga.“
U trećoj korizmenoj nedjelji Bog nam govori da ispitamo smisao naše vjere, plodove naše vjere. Plodovi vjere događaju se našim srcima, i u srcima onih kojima im ih mi donesemo. Pa što je onda smisao naše vjere, našeg vjerničkog života i naše vjerničke prakse da nam Isus ne bi kao i Židovima iz evanđelja isprevrtao sve s našeg stola što mu donesemo u ime vjere, u ime Božje i onoga što smo napravili u našem životu? Smisao naše vjere je da sve što činimo, činimo u ime Boga, da rastemo i kako Isus reče da postanemo hram Božji i da druge ljude dovedemo do toga. Ako Bog ne dopire do nas, nećemo se spasiti, naša vjera će biti površna, fasadna, lažna. I sami ćemo na takav način formalno drugima prinositi našu vjeru. Upravo se to se dešavalo starim Židovima i zato ima je Isus s razlogom: „rasu novac i stolove isprevrta“, jer su bili površni.
Na koji još način izbjeći takav sud? Pa u prvom čitanju čujemo kako nam Bog daje zapovijedi po kojima trebamo živjeti, Deset Božjih zapovijedi. One su tu da nas čuvaju od egoizma, sebičnosti, strasti, zla… Zašto? Zato da prazninu koju inače ispunjavaju ovi grijesi i slabosti, ispuni Bog. Nije smisao samo čuvati se grijeha i živjeti život da ne činimo zlo, jer nas se na posljednjem sudu neće pitati koje zlo nismo učinili, nego koja smo dobra činili. Pitat će nas se koliko smo donosili Boga, koliko smo svjedočili Boga. Zato nam služe božje zapovijedi, da zlo koje nam je Bog rekao da ne činimo, zamijenimo čineći dobro.
Danas nas Bog baš upozorava na egocentrizam i formalnost kojim mi ljudi često živimo naše živote. I ove su slabosti utoliko opasnije ako je čovjeku više dano, ako ima više darova i u mogućnosti je više pomoći u crkvi. „Jao onima kojima je dano da dobro misle o Bogu, a ako te darove koriste služeći drugim idolima kao što su novac i materijalno“, kažu sveci, jer je njihova odgovornost velika, veća od drugih kojima nije dano da spoznaju Boga. Kaže danski filozof i teolog Soren Kierkegaard: “Ali mi smo kršćani grupa spletkaroša i varalica. Pravimo se kako nismo u stanju razumjeti Sveti Pismo, jer jako dobro znamo kako onoga trena kada shvatimo Sveto Pismo, onda smo obavezni djelovati sukladno s njim“. I zaista, mi se kršćani znamo praviti blesavi i biti selektivni u našem služenju Bogu, određujući sami što je grijeh, a što ne i pri tome smo nekad u suprotnosti onome što kaže Sveto Pismo.
I zato nam Isus ima puno pravo isprevrtati sve darove sa stola koje mu u konačnici donesemo ako živimo isprazno i formalno. I zaključno, da bismo izbjegli sudbinu koja je zadesila farizeje, moramo osim poštivanja zakona, Boga staviti u centar svega i sve što činimo činiti iz ljubavi prema njemu.
