Zašto trebamo vršiti volju Božju? Da budemo sretni
A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«
Danas nam Bog govori o smislu našeg postojanja na ovoj zemlji. Naš jedini smisao ovozemaljskog života i postojanja je vršiti volju Božju i ništa drugo, jer kako kaže tko je bude vršio bit će počašćen. Zašto nam je posebno bitno vršiti Božju volju i živjeti u skladu s njom? Da se da odgovor na ovo pitanje bolje je reći što se događa ako je ne vršimo. Naime, onda smo prepušteni sami sebi, svojim slabostima i posljedicama koje one nose i tad naš križ postane pretežak. Koliko li smo samo puta čuli da Bog nikad ne daje preteške križeve, nego taman onoliko teške kolike ih mi možemo podnijeti. I to je istina, ali samo ako vršimo Božju volju, jer je onda taj križ od Boga. U suprotnom mi svojim postupcima sami sebe nerijetko opteretimo preteškim križevima.
Ne činimo mi Bogu uslugu, niti je njemu važno da vršimo njegovu volju, naprotiv, Bog nama time čini uslugu jer točno zna što nama treba i što nas čini sretnima. Volja Božja neće uvijek biti bezbolna, ali u konačnici je to najsavršeniji put ka smislenom i ispunjemom životu.
Zašto je ovo bitno? Kažu ljudi da im je u životu najbitnije da imaju svoj mir, duševni mir, da mogu mirno spavati. I većina će ovo potvrditi. I zašto onda toliko nesreća, tjeskoba, grijeha, nepravdi? Jer se ne vrši Božja volja, nego svoja, ljudska, sebična. Koliko nam se puta nakon čina grijeha javlja osjećaj krivnje i nakon toga naknadna pamet, pa se utječemo Bogu da nam se vrati vrijeme, jer bi se tada drugačije ponijeli. A taj osjećaj krivnje je najveći neprijatelj čovjekova mira, što za posljedicu ima narušavanje čovjekova duševnog zdravlja, pa čak u nekim situacijama i tjelesnog.
I zato je bitno osluškivati što nam Bog želi poručiti i kada saznamo što je to, djelovati u skladu s time. Samo ćemo tada biti istinski sretni i ispunjeni. Ne smijemo se prepasti kad nam Bog govori, jer što god dolazi od njega, dobro je. Moramo tada biti hrabri, jer ćemo naići na osudu društva, okoline pa čak i najbližih. Ovo je jako bitno jer ćemo tada i samo tada imati onaj mir koji kažu ljudi da im je najbitniji u njihovim životima, mir koji daje Bog.
Samo vršeći Božju volju naš križ ne može nikada postati pretežak, ma koliko god patili, kolike god nas nesreće snašle ili nepravde doživjeli.